Ankara (UNA/Anadolu) – Turski ministar vanjskih poslova Hakan Fidan otkrio je u subotu da se i druge zemlje u regiji žele pridružiti Sporazumu iz Meke, koji su u petak potpisali Turska, Pakistan i Saudijska Arabija, te naglasio da sporazum ne cilja nijednu zemlju.
To je u subotu izjavio turski ministar vanjskih poslova tijekom sastanka urednika agencije Anadolu.
Fidan je istaknuo da je Mekanski sporazum o zajedničkoj obrani tehnički sličan članku 5. Povelje NATO-a koji se odnosi na kolektivnu obranu.
Dodao je: „U tu svrhu u biti uspostavljate sigurnosni pakt. Zato se druge zemlje odlučuju pridružiti savezu kako bi imale koristi od međusobne zaštitne podrške.“
Što se tiče potpisivanja Sporazuma o zajedničkoj obrani u Meki, Fidan je rekao: „Bio je to zaista povijesni dan. U našoj vanjskoj politici, koju provodimo pod vodstvom našeg predsjednika Recepa Tayyipa Erdoğana, svjedočili smo događaju vezanom uz ostvarenje jedne od ovih prekretnica, a postoje neke velike prekretnice koje smo doista postigli tijekom mnogih godina.“
Fidan je istaknuo da u regiji već dugi niz godina vlada stanje nestabilnosti.
Objasnio je da su ratovi, okupacije, raseljavanje i migracije stalni događaji koji se već godinama događaju u regijama blizu istočne i jugoistočne Turske, te u geografskoj regiji općenito poznatoj u svijetu kao „Bliski istok“.
Fidan je naglasio da je situacija „nedostatka reda na Bliskom istoku“ već dugi niz godina pod objektivom vlada Stranke pravde i razvoja (u Turskoj), te da je pomno prate i analiziraju te razmatraju kako pronaći trajna rješenja za te probleme.
Napomenuo je da su tijekom proteklih nekoliko godina radili na razvoju svoje vizije u vezi sa situacijom na Bliskom istoku i usredotočili se na vrstu praktičnih koraka koji se mogu poduzeti.
Dodao je da je njihova vizija podijeljena s relevantnim stranama te da je na kraju došla do faze prevođenja u konkretne korake.
Što se tiče cilja Turske, Fidan je rekao: „Važno je povećati naš osjećaj regionalnog vlasništva. Jer hegemonističke sile koje dolaze izvana ne rješavaju probleme regije, već ih dodatno pogoršavaju, a cijena je vrlo visoka. Zemlje regije moraju se kretati prema institucionalnim točkama koje zapravo jamče njihovu vlastitu sigurnost, ekonomsku stabilnost, razvoj i blagostanje.“
Fidan je istaknuo da Turska ima dobre odnose sa gotovo svim zemljama u regiji.
Nastavio je: „Ali to su bili odnosi temeljeni na trenutnim okolnostima i političkim percepcijama te su se mogli promijeniti u svakom trenutku. Međutim, turska vanjska politika dugo je ostala dosljedna pod vodstvom našeg predsjednika. Uvijek smo vjerovali da bi njezin kontinuitet bio korisniji.“
Dodao je: „Za stabilnost cijele regije, stvari koje nazivamo odnosom ili bratstvom među nama moraju postati strukturiranije, profesionalnije i samoodrživije.“
Fidan je nastavio svoju procjenu turske regionalne vizije rekavši: „Zemlje u regiji ne mogu graditi kumulativne ekonomske strukture bez međusobnih uvjeravanja o sigurnosti.“
Objasnio je: „To je nešto što je i povijest dokazala. Vidjeli smo to u Europskoj uniji. Vidjeli smo da je Europska ekonomska zajednica nastala u klimi koju je osigurao američki sigurnosni kišobran, a zatim smo vidjeli kako se kasnije razvila.“
Nastavio je: „I ovdje postoji snažna volja za uklanjanjem ili barem zaustavljanjem stanja nestabilnosti u regiji te za promicanjem dobrobiti naroda regije postizanjem veće ekonomske i društvene integracije.“
Fidan je izrazio svijest da to nije lako postići i da su još uvijek na početku.
Objasnio je da su sve potrebne pripreme, mentalni planovi i koncepti za to na mjestu.
Fidan je objasnio da imaju studije o tome kako institucionalno provesti ekonomsku i socijalnu integraciju.
Rekao je: „Znamo s kakvim ćemo se problemima suočiti dok to radimo. Razgovarao sam s našim partnerima, s partnerima s kojima smo potpisali i s drugim zemljama u regiji bez prekida točno dvije godine i osam mjeseci. A naš predsjednik uvijek pokreće ovo pitanje tijekom svojih razgovora na razini čelnika.“
Kao odgovor na pitanje o pripremi Sporazuma o zajedničkoj obrani u Meki tijekom dvije godine, Fidan je rekao: „Naravno, prešlo se s razine ideje na koncept, a s koncepta na fazu sporazuma.“
Istaknuo je da sporazum nameće obvezu zemljama potpisnicama, rekavši da je Turska članica Sjevernoatlantskog saveza (NATO) od 1952. godine i da već dugi niz godina sudjeluje na sastancima NATO-a.
Fidan je podsjetio sve da je posljednji summit NATO-a održan u turskoj prijestolnici Ankari.
Istaknuo je da je NATO donio odluku o zajedničkoj intervenciji i da je u svojoj povijesti jednom ili dvaput sudjelovao u operacijama.
Dodao je: „Jedan je podržavao operaciju u Afganistanu, a drugi operaciju na Kosovu. Osim toga, NATO-ove pripreme i najveća sposobnost odvraćanja leže u razvoju sposobnosti odvraćanja u obrambenom položaju.“
Fidan je rekao: „Ako me napadnete, imam vojnu silu ove veličine, pripremio sam se i posjedujem ovu veliku moć. Zato nemojte iskušavati moju snagu. Stoga nisam napadnut. Razvijam se i nastavljam prirodnijim putem rješavajući svoje političke i ekonomske probleme na geografskom području gdje se nalazim.“
Naglasio je važnost postizanja ovoga, objašnjavajući da je ono što koči napredak i razvoj nasilje i rat.
Fidan je rekao: „Povećavate svoju sposobnost odvraćanja. A drugo, ulazak u takve saveze nije samo namijenjen slanju poruke inozemstvu, već zemlje koje potpisuju ovaj savez pokazuju i obećavaju da neće predstavljati prijetnju međusobnoj sigurnosti, već naprotiv, jamčit će međusobnu sigurnost. To je početna točka.“
Dodao je: „Kada uđete u sigurnosni savez, ne radi se o vanjskoj strani, već o unutarnjem pitanju: Od sada smo solidarni jedni s drugima i nitko od nas neće nauditi drugome.“
Fidan je napomenuo da je ovo važna polazna točka te da potom treba poduzeti mjere u skladu s postojećim prijetnjama.
Kao odgovor na pitanje: „Jedno od najčešće postavljanih pitanja jest postoji li neposredna obveza u slučaju napada? I kako će ta obveza biti učinkovita?“, Fidan je rekao: „Gledajući tekst sporazuma, nalazimo da postoje opće obveze. Kao što sam oduvijek navodio, način i detalji provedbe tih općih obveza na terenu ovise o raspravama i odlukama koje će donijeti nadležni odbori.“
Objasnio je da „jedna od dotičnih zemalja mora zatražiti pomoć u ovom pitanju i da će ta zemlja također odrediti prirodu pomoći koju želi“.
Fidan je dodao: „Zemlje kažu da mi trebaju obavještajni podaci, da mi treba logistička podrška, da mi treba streljivo, a ako to nije dovoljno, u naprednijoj fazi trebaju mi vojne jedinice.“
Nastavio je: „Ovo su višefazna pitanja i mijenjaju se ovisno o veličini prijetnje.“
Fidan je rekao: „Vizija koju smo iznijeli u dosadašnjim studijama jest da ćemo sada stvoriti strukturu u obliku ministarskog odbora.“
Objasnio je da „kao i u NATO-u, postoji politički i vojni odbor koji uključuje ministre vanjskih poslova, ministre obrane i načelnike glavnih stožera.“
Fidan je objasnio da je „Politički i vojni odbor odbor koji viziju koju su iznijeli čelnici prevodi u odluke unutar ovog saveza i obavlja potreban posao. Postojat će Glavno tajništvo i organizacija za provedbu vizije koju je iznio ovaj odbor.“
Rekao je: „Nismo ovdje potpisali i otišli kao da je gotovo, ne. Glavno tajništvo će kasnije pomno pratiti pitanja vezana uz obrambeni ugovor između triju zemalja i provoditi donesene odluke.“
Dodao je: „Potpisivanje se upravo održalo, nakon prvog sastanka odbora, tako da će pitanja koja ćemo mi, kao ministri, predstaviti na odobrenje čelnicima najvjerojatnije biti: osnivanje Glavnog tajništva, njegova struktura, mehanizam rada i prvi zadaci koji će mu biti dodijeljeni.“
Fidan je govorio o postojanju mnogih pitanja, uključujući vojna pitanja i važno pitanje, a to je „sposobnost suradnje“, rekavši: „Ovo pitanje je u NATO-u formulirano konceptom (interoperabilnosti). To znači sposobnost zemalja koje imaju različite vojne strukture da surađuju i izvršavaju zadatke, pitanja međusobne obuke, podrške, logistike, analize prijetnji, razmjene obavještajnih podataka i, što je najvažnije, suradnje u područjima obrambene industrije.“
Napomenuo je da je „najviše raspravljana tema među čelnicima jučer (u petak) bila suradnja u području obrambene industrije i kako zemlje mogu imati koristi od međusobnih tehnologija u tom području“.
Fidan je objasnio da se ovaj posao smatra ozbiljnim institucionalnim pothvatom i zahtijeva kontinuitet.
Istaknuo je da će imati vlastiti automatski i održivi operativni mehanizam.
Fidan je rekao: „Ono što uvijek naglašavam jest da uspjeh u vanjskoj politici ili bilo kojoj drugoj temi ne smije biti prepušten slučaju, već ga treba institucionalizirati. Treba ga učiniti održivim.“
Rekao je: „Vizija našeg predsjednika nije ograničavanje na tri zemlje, već proširenje i uključivanje, ako je potrebno, svih zemalja regije pod svoj okrilje (Sporazum iz Meke).“
Turski ministar vanjskih poslova naglasio je važnost Sporazuma iz Meke u "donošenju trajne stabilnosti u ovu regiju, čije se ime već stotinu godina, od povlačenja Osmanskog Carstva iz nje, povezuje s nestabilnošću".
Rekao je: „Kada pogledate vanjskopolitičke stavove Saudijske Arabije, Pakistana i Turske, to nisu zemlje koje provode ekspanzionističku politiku. To su zemlje koje su unutar svojih granica zaokupljene vlastitim poslovima i razvojem te žele pozitivno doprinijeti okruženju u kojem se nalaze uspostavljanjem dobrih odnosa i dobrosusjedskih odnosa.“
Kao odgovor na pitanje o odvraćajućoj svrsi Sporazuma o zajedničkoj obrani iz Meke, Fidan je rekao: „Trenutno ne postoji ništa vezano uz zajedničku prijetnju ni s jednim pisanim tekstom ili dokumentom koji smo potpisali. Obećavamo da ćemo od sada paziti na međusobnu sigurnost.“ Ovo je početna točka.
Fidan je istaknuo da su razgovori o sporazumu započeli prije rata između Irana s jedne strane i Sjedinjenih Država i Izraela s druge strane.
Istaknuo je da Turska, Saudijska Arabija i Pakistan imaju različite kapacitete.
Objasnio je: „Kada se sada sastajemo s tim zemljama, prirodno formiramo obrambenu organizaciju. To jest, to nije pristup poput: Pokrenimo napad i učinimo ovo i ono zajedno. Stoga, osim ako ove zemlje ne budu napadnute s bilo koje strane, bilo iz regije ili izvan nje, ovaj savez ne može imati nikakvo neprijateljstvo ili sukob s bilo kojom zemljom.“
Dodao je da će „struktura moći koju smo stvorili dati konstruktivan doprinos regionalnoj stabilnosti“.
Fidan je naglasio da je to jedan od razloga koji je potaknuo napredak s ovim sporazumom.
Naglasio je da Iran "nije meta" sporazuma.
Ministar Fidan istaknuo je da zemlje koje ne napadaju zemlje koje su potpisale Sporazum o zajedničkoj obrani Meke "nisu meta napada".
Naglasio je da je savez podvrgnut velikoj kontroli s pravnog, političkog i strateškog gledišta te da u tom pogledu nema nikakvih problema.
Istaknuo je da su i druge zemlje NATO-a u prošlosti sklopile slične sporazume.
Fidan je objasnio da ovo nije hitno pitanje unutar NATO-a, rekavši: „Turska je zemlja koja razumije i svjesna je svojih odgovornosti. Nismo u poziciji koja nam na bilo koji način dopušta da ta različita geografska područja i različite prioritete držimo u sukobu jedni s drugima.“
Izjavio je da je ovo područje kojim se treba upravljati, napominjući da je to pitanje pokrenuo i tijekom sastanka sa svojim njemačkim kolegom (Johanom Wadephulom).
Fidan je istaknuo da je cilj Turske u tom pogledu povezan s teritorijalnim vlasništvom te da ima utjecaj na mnogim strateškim lokacijama, naglašavajući potrebu za poduzimanjem slične inicijative i u Europi.
Napomenuo je da se s Europom vode ozbiljni razgovori o sigurnosnoj arhitekturi.
Dodao je: „Zbog svog geografskog položaja, Turska ima stratešku orijentaciju prema Europi, a šire prema europskom geografskom području, preko Kavkaza, Bliskog istoka, Crnog mora, Sredozemlja i Balkana. Ovdje morate razviti viziju za svaki strateški bazen i uskladiti te vizije čak i ako se među njima pojave područja napetosti.“
Fidan je govorio o iskustvima svoje zemlje u tom pogledu, napominjući da je Turska NATO-ova zemlja s drugačijim geografskim okolnostima u odnosu na Bliski istok i Kavkaz.
Dotakao se širenja turskog strateškog prostora, objasnivši da u svakom strateškom prostoru postoje različite situacije i okolnosti.
Fidan je naglasio potrebu razvoja sigurnosne i ekonomske strukture povezane s tim regijama, rekavši: „Budući da ne djelujemo iz perspektive hegemonije, to moramo činiti u suradnji sa zemljama regije.“
Objasnio je: „Nakon sporazuma na Kavkazu, ako Bog da, sada postoji primirje, i to primirje koje dobro funkcionira. Armenija i Azerbajdžan kreću se prema trajnom mirovnom sporazumu, a mi to podržavamo. Iako to podržavamo, imamo na umu viziju sigurnosne i ekonomske arhitekture.“
Kao odgovor na pitanje o mogućnosti stvaranja slične formacije u regijama poput Kavkaza i Srednje Azije, Fidan je odgovorio: „Te se formacije mogu stvoriti kada se za to ukaže potreba. Ponekad može postojati veća potreba za ekonomskim aspektom. Ali znate da je najveći problem na Bliskom istoku trenutno postojanje međusobnih ratova, nepovjerenja i sukoba, te se stoga mora pokrenuti sigurnosna struktura. I u Europi se nastoji stvoriti sigurnosna struktura.“
Dodao je: „Dugoročno, pa čak i srednjoročno, moguće je uskladiti sigurnosne strukture u Europi i na Bliskom istoku putem Turske.“
Nastavio je: „Mentalne i intelektualne pripreme za ovo već su se oblikovale. To jest, kada radimo na scenarijima u tom pogledu, jer ni Europa ne usvaja vrlo ekspanzionistički koncept. Postoji i koncept države koji se temelji na tome da nas se ne napada tamo gdje jesmo, da su naše gospodarstvo i razvoj u dobrom stanju i da smo sposobni ekonomski konkurirati. I iskreno vjerujemo da se te strateške pozicije mogu pomiriti.“
Prema Fidanu, o tim se pitanjima već dugo raspravlja između turskih partnera na Bliskom istoku i u Europi, te su se postupno počela oblikovati i dobivaju opće prihvaćanje, ali potrebno je vrijeme da se provedu u praksi.
Što se tiče sastanka održanog na poziv Saudijske Arabije, na kojem su sudjelovali načelnici glavnih stožera vojski 40 zemalja kako bi raspravljali o sigurnosti Crvenog mora, Fidan je rekao: „Saudijci su zapravo pokrenuli pitanje iz perspektive sigurnosti globalne trgovine i sigurnosti Bab al-Mandaba (tjesnaca). To jest, nisu pokrenuli pitanje svog problema s Hutima u obliku: Dođite nam pomoći.“
Objasnio je da je potrebno istražiti komercijalne podatke i tehničke detalje u vezi s ovim pitanjem.
Nastavio je: „To smo već rekli, rat i sukob koji se trenutno odvija u Zaljevu i zatvaranje Hormuškog tjesnaca ne utječu izravno i značajno na nas u smislu opskrbe energijom. Jer smo to nekako osiguravali dugi niz godina putem cjevovoda.“
Fidan je istaknuo da je zatvaranje trgovačkog bazena Crvenog mora izravno povezano s interesima Turske.
Rekao je: „Bilo je sasvim prirodno da pokažemo vojni interes za ovo pitanje, u vrijeme kada se međunarodna zajednica okupila tamo (u Saudijskoj Arabiji) i raspravljala o mjerama koje ćemo poduzeti u tom pogledu. Naš predsjednik dao je potrebna odobrenja u tom pogledu. Naš načelnik Glavnog stožera ide i sudjeluje na sastancima. To znači da i Turska mora imati široku viziju u vezi sa sigurnošću ovdje.“
Istaknuo je da se Crveno more uzvodno otvara na Sredozemno more preko Sueskog kanala.
Rekao je: „Tko je najvažnija zemlja na Mediteranu? To smo mi. Tu se nalaze glavne luke, gdje se odvijaju komercijalne aktivnosti i luka u kojoj se zasigurno zaustavljaju svi teretni brodovi na Mediteranu dok prevoze robu s jednog mjesta na drugo. Sukladno tome, vrlo je prirodno da budemo prisutni i imamo pravo glasa u bilo kojem entitetu koji se tamo stvori.“
Kao odgovor na pitanje o tome kako napetosti između Saudijske Arabije i Irana utječu na Tursku, Fidan je rekao: „Saudijska Arabija nema strategiju ili namjeru u vezi s Iranom, poput borbe protiv Teherana ili njegovog uklanjanja. Imaju različite ideje u tom pogledu.“
Dodao je: „Saudijci žele da se što prije zaustavi nasilje u Hormuškom tjesnacu. To je bio najvažniji savjet koji su dali Amerikancima, a gospodin (saudijski prijestolonasljednik) Mohammed bin Salman također je to objasnio prije nekoliko dana kada smo bili u Meki.“
Nastavio je: „Njihov stav, tijekom razgovora s gospodinom (američkim predsjednikom Donaldom) Trumpom, jest da ovaj rat treba što prije prestati, da vojna intervencija, posebno vojna intervencija protiv Irana, ni na koji način nije rješenje te da se ovo pitanje treba riješiti dijalogom i postizanjem sporazuma.“
Fidan je naglasio da bez obzira na to koliko saveznika ima, bilo kakav rat u regiji neće spriječiti da im se nanese šteta.
Dodao je: „O tome u regiji razgovaramo već više od dvije godine. Bilo je razdoblja kada smo o tim pitanjima razgovarali i s Irancima.“
Dodao je: „Kada Iran riješi svoje probleme u regiji i kada dođe vrijeme da doprinese konstruktivnoj politici regije i pridruži se ovoj kolektivnoj (savezničkoj) sferi, regiji je također potrebna ova iranska uloga. To uvijek govorimo, a Iranci nisu stranac toj temi.“
Što se tiče mogućnosti pridruživanja drugih zemalja Sporazumu iz Meke, Fidan je rekao: „Prevladavajuća opcija među našim ostalim partnerima, kako je navedeno u relevantnom članku ovog sporazuma, bila je da tri zemlje budu zemlje osnivačice koje čine osnovnu jezgru i da igraju aktivnu ulogu u određivanju načela i standarda, odnosno u osiguravanju kontinuiteta ove strukture.“
Nastavio je: „Ali uz odobrenje ovih ključnih zemalja, mogu se pridružiti i druge zemlje. U viziji našeg predsjednika jasno je da ne želimo ostati ograničeni na tri zemlje, već se želimo dalje širiti.“
Fidan je objasnio da se naziv saveza trenutno spominje u dva oblika: "Savez Meke" ili "Savez za obranu Meke", napominjući da će se konačni naziv utvrditi s vremenom.
Fidan je naglasio da regionalni kvartet, koji uključuje i Egipat, predstavlja vrlo važnu političku platformu.
Nastavio je: „Egipat nam je već prirodni partner u svim pitanjima. I vjerujem da će Egipat biti s nama (u savezu) i u sljedećoj fazi.“
Nastavio je rekavši: „Trenutno se međusobno odnosimo kao da je Egipat član koalicije, a isto vrijedi i za naše odnose sa svim zemljama. Postoje neka tehnička pitanja. Kada se ona provedu, nema razloga zašto se i Egipat ne bi mogao pridružiti. Egipat je važna zemlja i nema neslaganja oko toga ni s Pakistanom ni sa Saudijskom Arabijom.“
Fidan je istaknuo da postoje zemlje, posebno one koje nisu članice koalicije, koje su „bile oduševljene ovime kao da su joj se same pridružile“, misleći na Sporazum iz Meke o zajedničkoj obrani.
Dodao je: „Postoji velika podrška ovom savezu, posebno iz islamskog svijeta. Postoje i oni na Zapadu koji ga podržavaju, koji znaju istinu o tome.“
Nastavio je: „Tranzicija Bliskog istoka od mjesta koje proizvodi probleme i nevolje za čovječanstvo i međunarodnu zajednicu, te njegova transformacija u mjesto koje proizvodi dodanu vrijednost sa svime što posjeduje, prolazi kroz provedbu konstruktivnih saveza ove vrste.“
Fidan je istaknuo da Saudijska Arabija, Pakistan i Turska igraju glavnu ulogu preko svojih čelnika.
Rekao je: „Svjesni smo da je politička volja koju su pokazali čelnici ove tri zemlje stvorila vrlo visoka regionalna i globalna očekivanja. Moramo se time baviti korak po korak, usredotočujući se na ključna pitanja i na vrlo profesionalan način. Već smo to počeli činiti i, ako Bog da, nastavit ćemo tim putem.“
(završavam)
